nedjelja, 18. studenoga 2012.

U tihoj noći ruke sklapam u molitvi koje nema.


Napusti me noćas.
U tihoj noći ruke sklapam u molitvi koje nema.
Neuslišena ostala nedostojna.
Ne marim glas dok puštam, ljubav glasnice kida, izaziva umrlo srce da odano prati ime izgubljeno.
Nevjerna sebi oplakujem rime u čast tvrdoglavom Bogu slušane...
Ako vrisnem probudit ću sve čega nema.
Pjesmu pjevam nezahvalna vremenu darovanom u kome nas ima.
Na usnama grijeh moli za slovom od istine.
Osmijeh dijelim znajući da slast tvoju ne osjećaju jer dišeš u tijelu ne voljene. Napusti me...

Nema komentara:

Objavi komentar

Arhiva bloga