Svakog dana, kroz misli, mi prođe dan kada sam te upoznala,
onaj ljetnji dan, kada su nam se oči prvi put susrele.
onaj ljetnji dan, kada su nam se oči prvi put susrele.
Sve je počelo tada. Ko bi pomislio da će vrijeme svoje pokazati i
nas spojiti. Ja sigurno ne.
Baš tog dana sam bila srćna, ali tvoje prisustvo, razgovor s tobom
je još uljepšao taj dan u svakome pogledu. Našla sam nekog, ko
mi je pomogao da prebrodim sve, da napokon prošlost ostavim
tamo gdje joj je i mjesto.
Ni slutila nisam da češ biti tu, i u najtežim momentima. Preko
ponosa si prešao.
Oprostio, što rijetko ko bi. Kad sam zvala stigao si. Vjeru u ljubav
mi vratio. Bolje od ikog si me shvatio.
Moja si posljednja misao pred spavanje i prva kada se budim.
Lijepo je buditi se svako jutro, spoznajom, da postoji neko, ko
misli na mene, ko me voli, a to si ti. Nikada neću moći opisati
koliko me sretnom činiš.
Tvoje prisustvo u mome životu ima posebno mjesto, malo ali
sigurno, ušuškano gdje niko ne može doprijeti.
Hvala ti živote za svaki dan, za svaki momenat. Ali, iako znm da
ponekad, iz nekih starih razloga sumnjaš, znaj da si ti posljednji
na ovom svijetu kojeg bih izdala. I ljubav i prijatelj si mi.
Ti si onaj, kome mogu da se povjerim, onaj koji će me shvatiti,
podržati, reći ako nisam upravu. Naučio si me da je smisao života
u malim stvarima. Ljudi kao ljudi, pričat će uvijek, boriti se da
ne uspiješ, ali nas dvoje, skupa, možemo mnogo, kao i do sad.
Preko kamenja samo gazili, ali za nas se borili i uspjeli, to je
ljubav.
Osim tebe mi više ništa nije potrebno. Pronašla sam svoje
utočište. Ono nešto za čim svi tragamo.
Ja sam prekinula tu potragu. Imam tebe Jednog jedinog.
Nema komentara:
Objavi komentar