Dvoje mladih su se zavoljeli i odlučili da se vjenčaju, javili svojima i počeli sa pripremama za vjenčanje. Nekoliko dana prije vjenčanja djevojka je pretrpjela saobraćajnu nesreću, dobila teške povrijede a najviše na njenom licu, sva ona ljepota je nestala. Sa velikim bolom u duši ona je nazvala svog vjerenika i rekla mu da ne želi da se vjenčaju .Rekla je da on zasluzuje bolju od nje da će ona cijelog života ostati sa svojim unakaženim licem.. Nakon dvije sedmice djevojka dobija poruku od njega.
- ''Zapravo ja sam taj koji te ne zaslužuje i ja sam unakažen , jer je unakažen moj vid , ljekar mi je saopštio gorku vijest da ću za nekoliko dana skroz oslijepiti , pa ako moja ponuda jos uvijek važi - Udaj se za mene.''
Ona je odmah prihvatila svog voljenog vjerenika čim je pročitala poruku. Ubrzo zatim oni su se vjenčali i i muž je izgubio vid.. Bez obzira na sve oni su dvadeset godina živjeli srećnim životom ona je svom mužu postala svijetlost njegovih očiju, voljela ga i pazila sa toliko ljubavi. Njihova ljubav im je obasjala put i u najtamnijem tunelu života. Nakon dvadeset godina braka žena se teško razboli i preseli se sa velikim bolom što će svoga supruga ostaviti u takvom stanju.. Toga dana, dana njenog odlazka on otvori svoje oči i svi su se čudili. I reče :
- '' Ja nisam bio slijep, lagao sam da njoj ne bi bilo teško sto ću je svakog dana gledati takvu, znam da mi ne bi vjerovala da sam je volio takvu jer sam volio ljepotu njene duše."
Nema komentara:
Objavi komentar