Dotakla bih te

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem

snovima lutaš

tražeći ljubav,

našla bih te,

dotakla bih te,

kao tada...

Da samo mogu da doletim,

uzalud pruzam

uvela krila

ovo nebo

ne razumije sreću.

Dotakla bih te

kao želja;

znam da me želiš

i da me pratiš

nekim mislima

kad nikog nema

da te utješim.

U tom trenu

na nekom drugom

kraju čežnje

ja sam sama.

A dotakla bih te

kao san,

da smirim ti uzdah,

da začaram ti usne

i umirim te rukama

tražeći samo

da me čvrsto stegneš,

da mi samo kažeš

da sve prošlo je.

Dotakla bih te

kao miris

kad ideš poljem,

kad u njemu nađeš

neki mali svijet.

I onda

kad sve nestane,

još uvijek osjećaš

miris poljskog cvijeća,

još uvijek si tamo

još uvijek me pratiš...

Dotakla sam te

svojim riječima

al nije to sve,

ne, nije još kraj,

još uvijek čekam te...