Nisam romantična ne

Neko me upitao da li sam romantična. Rekoh da nisam, jer jedino znam izreći klišeje pa ću radije šutjeti. Cvijeće, zvijezde, svijeće...i to mi je nekako sranje. Ja bih voljela na put bez odredišta i cilja, sa sprženim putnim pjesmama i spavanjem u mjestima sa smješnim imenima. Da nas budi sunce u zoru, na nekoj planini, dolini ili moru. Da ti napravim kino u gradu gdje ga nema, da nazovem par prij

atelja i uzmem platno, projektor, odijelo, film i kokice. Da imaš privatnu projekciju, gdje god ti se bude htjelo. Da me ugledaš pod prozorom kad misliš da me više nema, kako mirno sjedim i satima te čekam. Da smo jači od vjetra, kiše, sunca i snijega. Da znaš da imam svaki dijelić našeg svijeta, kamenčić, kartu, papir čokoladu..da su mi pomagači ljestve, kanapi, štule i daske pa ne postoji način da ne dođem do tebe. Da te iznenađuju ludosti, a ne upakirani pokloni, a kad te i ukrasni papir dočeka, to neće biti obična kupovina. Nego stvar koja te potpuno obuzima, ona potajna i skrivena želja. I sve to bez planiranja, bez razmišljanja, samo spontanost..koju pokrećeš ti. Nisam romantična, ne.