petak, 2. ožujka 2012.

Život, ljubav, sreća, moje svee



Svakog dana,  kroz misli,  mi prođe dan kada sam te upoznala,  


onaj ljetnji dan, kada su nam se oči prvi put susrele.



Sve je počelo tada.  Ko bi pomislio da će vrijeme svoje pokazati i 

nas spojiti.  Ja sigurno ne.

Baš tog dana sam bila srćna,  ali tvoje prisustvo, razgovor s tobom 

je još uljepšao taj dan u svakome pogledu. Našla sam nekog, ko 

mi je pomogao da prebrodim sve, da napokon prošlost ostavim 

tamo gdje joj je i mjesto.

Ni slutila nisam da češ biti tu, i u najtežim momentima. Preko  

ponosa si prešao.

Oprostio, što rijetko ko bi. Kad sam zvala stigao si. Vjeru u ljubav 

mi vratio. Bolje od ikog si me shvatio.

Moja si posljednja misao pred spavanje i prva kada se budim. 

Lijepo je buditi se svako jutro,  spoznajom,  da postoji neko,  ko 

misli na mene, ko me voli,  a to si ti.  Nikada neću moći opisati 

koliko me sretnom činiš.

Tvoje prisustvo u mome životu ima posebno mjesto,  malo ali 

sigurno, ušuškano  gdje niko ne može doprijeti.

Hvala ti živote za svaki dan, za svaki momenat. Ali, iako znm da 

ponekad, iz nekih starih razloga sumnjaš, znaj da si ti posljednji 

na ovom svijetu kojeg bih izdala. I ljubav i prijatelj si mi.

Ti si onaj,  kome mogu da se povjerim,  onaj koji će me shvatiti,  

podržati, reći ako nisam upravu.  Naučio si me da je smisao života 

u malim stvarima.  Ljudi kao ljudi,  pričat će uvijek,  boriti se da 

ne uspiješ,  ali nas dvoje,  skupa,  možemo mnogo, kao i do sad.  

Preko kamenja samo gazili,  ali za nas se borili i uspjeli, to je 

ljubav.

Osim  tebe mi više ništa nije potrebno. Pronašla sam svoje 

utočište.  Ono nešto za čim svi tragamo.

Ja sam prekinula tu potragu. Imam  tebe  Jednog  jedinog. 

Ja bih te kraj sebe, Svaki dan…svaku sekundu

Maleni moj, bilo mi je čarobno biti uz tebe. S tobom se osjećam tako sigurno. Nitko mi ništa ne može. Opet imam onaj osjećaj kao da sam se vratila iz nekog drugog svijeta. Svaka sekunda provedena uz tebe mi je bila prekrasna.tvoja nježna milovanja i poljupci prije spavanja. I onda kad me onako čvrsto zagrliš dok se sklupčam kao klupko uz tebe. Volim te trenutke kada idemo spavati i kad šutimo i uživamo u tišini koju na trenutke ubijaju naši poljupci.volim gledati te tvoje predivne oči koje krase te slatke duge trepavice. Predivne oči imaš. Očaravaju me. Volim osjetiti toplinu i težinu tvog tijela. Volim kad me zezaš. Volim te što me toliko voliš. Ja bih te kraj sebe. Svaki dan…svaku sekundu…i. ja vjerujem u nas. Znam da mi to možemo. Želim te gledati svaki dan.jednostavno biti mirna jer ću znati da ćeš me moći zagrliti kad mi bude teško…da ću te moći poljubiti jer mi tvoje usne trebaju. Značiš mi puno…neopisivo riječima. Svaki put kad se ovako prepustim emocijama riječi izlaze kao lude i svaka želi biti tu zapisana. Ti si moja inspiracija i to ćeš biti zauvijek. Slušati te kako dišeš dok spavaš za mene je najljepša melodija. I svaki mali trzaj koji napraviš iznenada dok spavaš, popratim budno jer se bojim za tebe. Stvaraš u meni osjećaje koje nikad nitko ne bi uspio. A kad se prepustim tebi…tvojim dodirima….poljupcima…strasti…ne znam za ovaj svijet. Volim te, anđele cijelim svojim bićem zauvijek.  Bez tebe ne mogu disati. Jer ti si svjetlost u daljini, tihi zvuk u tišini, moja java i moj san. Svaka noć i svaki dan. Ti si mi sve,  ne mogu bez tebe.

Skrivanje u sumraku života

U ovom sumraku od života se skrivam i sve u nazad se vraćam. I samo tišina i tama, nemam šta da oprostim  nemam kome da oprostim I beznadežne su ove suze sto plačem za srećom koja i nije moja...I dok me prožima ova hladnoća i tama. Osjećam da u meni još snage ima da dočekam sretnija svitanja  i topline u mojim rukama i očima koju čuvam samo za tebe.




 

USPOMENE


Sjećam se svakog dodira, svake riječi, svakog pogleda, svakog trenutka kojeg smo proveli.
Ali sad su to samo sjećanja skrivena iza ugla, što su tragove na duši ostavili. Sjećam se tvog glasa što bodrio me, tvog koraka, tvog osmijeha zbog kojih sam sretna bila, tvojih očiju  sjećam se…ali sada više pored mene nema te. Ostale su samo noći hladne i uplakane…Započela sam novi život, sanjati nove snove. Pokušavam pronaći smisao, i zatvoriti vrata ljubavi ovoj, upoznati nekog novog, nekog ko će uvijek biti pored mene, nekog ko će znati cijeniti ljubav ovu.
Moram se osloboditi ove  boli, umorna sam i  izgubljena, a  tako malo bi bilo dovoljno da se to sve promijeni. Ispred mene je dug život, po posljednji put pišem i da upamtim  sto je iza mene ostalo, a ono malo nade što imam za sobom nosim.  Možda se jednog dana pojavi čovjek mog života, možda onog dana kada budem puno jača.  Sad znam da se i ljubav ponovo probudi, u  srcu što je tiho zaspalo, baš kao i svako novo svitanje, sad znam da je i moja sreća možda u blizini iza nekih zatvorenih vrata, i nove stranice života, što čekaju da budu ispisane. Sad znam ali trebat će još vremena da bi se uspomene stare ljubavi zatvorile.