Zaboravila sam te

Znaš, zaboravila sam te. Jesam, uspjela sam. Ne trzam se više na svaki zvuk telefona u nadi da si ti. Ni ne prolazim onim našim starim mjestom. To mjesto i sve uspomene ostavljam za sobom. I vjerujem da je tako najbolje jer ti si sve to već davno uradio, zaboravio mene i sve naše, a sada je na mene red i da ja to učinim.

Vidio sam je?

Vidio sam je danas u zagrljaju nekog nepoznatog muškarca, smijala se, bila je sretna. Zaboravila me, a ja sam se nekako nadao, da će me ta mala zauvijek čekati. Čekati me dok ja proživim život, dok poljubim sve cure u gradu, pozatvaram sve kafane, dočekam jutra sa društvom. Mislio sam da sam mlad da se vežem za nekoga i da ću imati dovoljno vremena i za nju, nekada, kasnije. A eto ona me čekala i

nadala se i u suzama utapala svoju bol, dok jednoga dana nije prestala i zauvijek otišla. Sada je ima on, ima njezino srce, ima sve ono što je ona nudila meni, a ja nisam htio uzeti. Upitala me kako sam. Rekao sam joj da sam dobro, da sam sretan. O, koliko je samo snage trebalo da izreknem tu laž. Povjerovala je, a kad bi samo mogla naslutiti koliko skupo plaćam svoju grešku, kako me samo vino može uspavati, kako se budim svako jutro sa nemirom, kako je sanjam i kako je trebam. Bila je jedina koja me iskreno voljela i jedina je koju sam ja iskreno volio i volim, samo vrijeme mi ne ide baš na ruku, kasno sam to shvatio, prekasno. Zavidim njezinom muškarcu, al' nek' mi je sretna, zaslužuje to, preživjet ću ja nekako, gledajući je krišom, valjda.

Ljubav nije nešto što te čeka

Ljubav nije nešto što te čeka ''tamo negdje''. Ona je u tebi. U tvome sopstvenom srcu - u onome što si voljna da daš.
Svi smo sposobni za ljubav, ali nemamo svi hrabrosti da volimo kako treba. Plašimo se da dajemo jer strepimo da nam se neće vratiti.
U braku obično jedno voli više, a drugo manje. Nikad ne odbijaj i ne isključuj ljubav zato što je ne dobijaš od pravog čovjeka i u pravo vrijeme.
Nikada ne omalovažavaj ono što ti nečije srce nudi. Ako te voli, primi njegovu ljubav, zadrži je pa mu je vrati u još većoj mjeri nego što ti je dao.
Ako je tako budete razmenjivali, srca će vam biti kao zlato, a duše dovoljno snažne da se nose s bolom gubitka. Ako u ljubavi ne misliš na sebe,
nećeš se ni zbog čega ni kajati.

Šta najviše voliš kod nje

Šta najviše voliš kod nje?
-Razmišljao sam dugo. Utonuo sam u misli, toliko sam postao
odsutan da je na trenutak pomislio da neću da odgovorim. Al’ ja stvarno kod nje sve volim. Volim njen glas. Volim način na koji imitira mene i moje pogube, volim je kada se ljuti. Posebno kada se ljuti. Način na koji priča, izraz lica poslije pročitane neke patetične rečenice koja je razneži…Ali…
Najviše od svega volim njen osmijeh.

Zašto? -Zašto? Zato što u meni probudi sve najbolje. Eto zato. Ali, on je jedan sitničar koji traži objašnjenje i koji za sve mora da pronađe razlog.
Je l’ te čini srećnim?
Čini me i više nego srećnim. Čini me najzadovoljnijim čovjekom u univerzumu. Posebno ako je namenjen meni. Samo meni.
Ona zaista ima najlepši osmijeh na svijetu. Očaravajuć je. Nekada sam znao da budem razlog za taj osmijeh. Sada sam razlog za namršetno lice i izbjegavanje.
Zbog čega tako misliš?
Zbog toga što kada izgubiš jedinu osobu koja je znala da te podigne i da ti ubrizga svakog dana dozu samopuzdanja, shvatiš koliki si kreten zapravo ispdao. I koliko si puta pogrešio.

Volim te

Koliko god se trudila,ne vidiš me,ne čuješ i ne osjećaš. Pitam se zašto predrasude moraju biti moja prepreka u ostvarenju ciljeva. Volim te. Previše. Godine koje prave razliku između nas ne pitaju me da li ću moći zaboraviti, niti da li ću ikada proći pokraj tebe a da ne zastanem na tren samo da bih osjetila tvoj miris i tvoje prisustvo. Zrelost ne pita za godine. Znam da ću možda biti još samo jedna u nizu klinka koja želi ono nemoguće, sa sanja noćima o tome. Možda nekada poželiš u meni vidjeti djevojku koja je mnogo prošla, koja svoje godine ne gleda kao činjenicu da je zaista mlada, te kojoj su čežnja za tobom i nemir u duši jedini prijatelji.. ♥

Bojim se

Bojim se vremena prijatelju.
Bojim se da će mi nju izbrisati iz srca i misli.
A nju ne želim i ne smijem zaboraviti.

Bila mi je sve što ni jedna nije mogla do sad, razumjela me onda kad ni sam nisam znao šta hoću i ko sam.Voljela me na onaj svoj naivni način, nasmijavala me onda kad bi izgubio svaku želju za životom

Tad nisam znao šta imam. Boli me sve i jedna bol i suza koju sam joj nanio nije zaslužila.
Bila je sa najgorim u pogrešno vrijeme. Sad kad je otišla shvaćam svoju glupavu glavu.

Nisam znao voljeti nikog pa ni sebe, nisam znao osjećati one najvrijednije i najljepše osjećaje LJUBAV, ljubav koju je samo ona znala dati.
Boli prijatelju više nego ikad prije.

Da li je ljubav vrijedna života mog

 "Tebi posvecujem ovo pismo,  pisano sa više

nježnosti nego sto je zvijezda na nebu, i sa više

ljubavi nego što je školjki u moru. Tebi poklanjam

dugu moga srca, u koju si ti uvela boje i

svijetlost. Približila si ljepote ovozemaljskog

svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim

osmijehom tonule bi moje brige poput tonećeg broda

u hladnim zagrljajima oceana. Kroz moje tijelo i

srce zasjalo bi sunce, ogledajuci se u dubokom

jezeru tvojih očiju. Ti mi pružaš ruke, a ni ne

znaš koliko mi to znači. U tvom se naručju osjećam

poput Boga, kojem nijedan čovjek na svijetu nije

ravan. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji

suđena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam

trenutka kada sam prvi put ugledao tvoje oči.

Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem..

Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći

zelenih jezera, tvojih očiju. U mom srcu uvijek će

biti mjesta za tebe."