"Tebi posvecujem ovo pismo, pisano sa više
nježnosti nego sto je zvijezda na nebu, i sa više
ljubavi nego što je školjki u moru. Tebi poklanjam
dugu moga srca, u koju si ti uvela boje i
svijetlost. Približila si ljepote ovozemaljskog
svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim
osmijehom tonule bi moje brige poput tonećeg broda
u hladnim zagrljajima oceana. Kroz moje tijelo i
srce zasjalo bi sunce, ogledajuci se u dubokom
jezeru tvojih očiju. Ti mi pružaš ruke, a ni ne
znaš koliko mi to znači. U tvom se naručju osjećam
poput Boga, kojem nijedan
čovjek na svijetu nije
ravan. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji
suđena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam
trenutka kada sam prvi put ugledao tvoje oči.
Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem..
Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći
zelenih jezera, tvojih očiju. U mom srcu uvijek će
biti mjesta za tebe."
