četvrtak, 22. studenoga 2012.
Večeras mi je samo lijepa
Niko ne bi ni pomislio da tako izgleda, ta haljina i šminka.. Večeras je stvarno najljepša.
- Da, lijepa je..
- Što je s tobom? Samo ti je 'lijepa'?!
- Slušaj, svako jutro ona se probudi cutljiva i s neurednom kosom. Kad nešto kuha ili sprema, pjevuši iako nema sluha. Uvijek se iskreno smije mojim glupim šalama. Ponekad se i smije i plače u isto vrijeme. Kad igramo igrice udara me jer sam je pobjedio. Često puta me nagovori da gledamo neki film i na polovini filma zaspi. I znaš što? Meni je tada najlepša. Večeras mi je samo lijepa.
- Da, lijepa je..
- Što je s tobom? Samo ti je 'lijepa'?!
- Slušaj, svako jutro ona se probudi cutljiva i s neurednom kosom. Kad nešto kuha ili sprema, pjevuši iako nema sluha. Uvijek se iskreno smije mojim glupim šalama. Ponekad se i smije i plače u isto vrijeme. Kad igramo igrice udara me jer sam je pobjedio. Često puta me nagovori da gledamo neki film i na polovini filma zaspi. I znaš što? Meni je tada najlepša. Večeras mi je samo lijepa.
srijeda, 21. studenoga 2012.
Vrijedi pročitati
Raskinuo sam s njom samo zbog
mišljenja jarana koji su mi govorili da je
kurva, drolja, da je ima svaki momak u
gradu, kad mi je govorila da me voli
nisam joj vjerovao. Pričali su mi svašta o
njoj i opet kad god bi mi rekla da nije istina nikad ama baš nikad joj nisam
povjerovao. Na kraju sam izgubio sve
svoje 'jarane' koji su se uvalili u
probleme s policijom, počeli su se
drogirati.
Pitao sam se kakvo ja to društvo imam i sve češće sam
mislio na ono što su pričali o mojoj
djevojci, kad mi je govorila kako mi je
društvo užasno i kako ću se uvaliti u
probleme s njima, i kako su oholi i da ću
na kraju ostati sam, ne nisam joj vjerovao a sad pitam se sta je
istina. Odlučio sam da odem do njenog
stana i popričam s njom o svemu, kad
sam došao do nje na vratima me
dočekala njena stara majka, upitao sam
gdje je ona, njena majka mi je samo tihim glasom odgovorila da je nema već
danima da se ne vraća kući.
Bio sam zabrinut i otišao sam do njene
najbolje drugarice.
Rekla mi je kako me tražila
danima, raspitivala se o meni. Jedne večeri je čak dolazila u moj stan a tamo
su je dočekali moji 'jarani' koji su je
silovali, nakon toga više nije mogla
živjeti. Uzela je moju sliku i otišla na
mjesto na kojem smo se prvi put
upoznali, tihim glasom, skoro ne primjetnim ' rekla je:' Ja s ovim grijehom
ne mogu živjeti, oprosti mi ljubavi, žao mi
je što mi nisi vjerovao jer da si ništa ne
bi bilo ovako'.
Slušao sam njenu drugaricu kako to
priča a oči su mi se napunile suzama, nikad nakon toga ne vjerujem
nijednom svom 'jaranu'. A nju iako je
umrla pamtit ću je do groba. I zato
kažem nikad ne vjeruj pričama o kojim
se priča o tvojoj djevojci jer ako je voliš
''vjeruj jedino njoj, na kraju ti tvoj najboji jaran učini ono što ne bi 100
neprijatelja!!!!
Reci mi da te nisam izgubio
Nikada
nisam želio otići od tebe, ali sam morao. Osjećao sam da me dovoljno ne
voliš. Udaljio sam se od tebe. Onda sam postao jako grub, ma znaš i
sama. Svi su me pitali zašto sam to napravio, znali su kako jako sam te
želio. Tada, u tome trenu, mislio sam da je lakše vrijeđati te.
Ponižavati pred drugima, tako sam želio stvoriti lošu sliku o tebi.
Nadao sam se da bi me drugi shvatili. Ali malena nisu....
Znali su da si ti predobra, da bi sve dala za druge. Tada su mene
počeli gledati kao smeće. Onda sam malo po malo nalazio nove cure.
Mislio sam, ako nađem drugu da ću te manje voljeti. Bio sam s mnogo
njih. Neke su bile lake, neke su bile jeftine. Neke su se smijale kao
ti. Neke su zvučale kao ti.. Ali znaš, nijedna nije bila kao ti. Mnogo
puta sam prolazio s njima kraj tebe. Nisam te imao obraza pogledati.
Znao sam šta sam ti sve radio. Pokušao sam malena, vjeruj mi da sam
pokušao da te zaboravim. Mnogo puta sam se napio. Svaka pjesma uz koju
bi pio, podsjetila bi me na tebe. Onda sam sebi lagao da su to samo
sjećanja. Sjećanja na tebe i što si napravila od mene. Zadnja cura s
kojom sam bio, rekla mi je da sam bezosjećajni gad. Znao sam da mi ti to
nikada ne bi rekla. Sve one su se kunile u ljubav, a ljubav nisam
dobivao. Od njih sam dobivao samo požudu i kontakt. Neka je imala tvoj
osmijeh. Neka je imala tvoj glas. Neka je mirisala kao ti. Ali na kraju
dana, kada bih legao sa svakom od njih u krevet, sjetio bih se tebe,
tvog nježnog dodira i milog pogleda, na trenutak bi bio sretan. Shvatio
sam da sam te odbacio jer sam tražio nešto bolje, a boljeg' od tebe za
mene nema. Jesam se zabavio, ali sam ostao sam. Sasvim sam. Sjeti se
svih problema koje smo morali proći da bih se našli. Znam da sam rekao
da nisi vrijedila. Ali molim te vjeruj mi da jesi. Vrijedila si više
nego sve one. Dok sam bio s tobom, bio sam stvarno sretan. Smirio sam
se. I ne znam zašto sam ono napravio. Mislio sam da moram uživati u
životu, a zapravo. Uživao bih s tobom. Da te imam svaki dan. I sada to
znam. Sam sam. Niti jedna od njih mi ništa ne vrijedi. Ne vole one mene.
Dobar sam im kada moram izaći s njima u grad, kada ih treba pokazati
pred društvom. Ali niti jedna od njih neće sjediti samnom i tješiti me
kada mi je najgore. Onda si mi ti pala na pamet. Kako bi me grlila,
poljubila u čelo i sve bi bilo jednostavno bolje. Kada mi je bilo
najgore, samo sam trebao pomisliti na tebe i odmah bi imao razlog da
budem sretan. Znaš, bio sam kukavica. Slobodno mi to reci. Nisam se znao
boriti za osobu koja me je jedina voljela. Ovakvog kakav jesam. Nisi me
željela promijeniti, a jesi. Uz tebe sam naučio kako su malene stvari
važne. Molim te, reci mi nešto. Reci mi da mi vjeruješ. Reci mi da te
nisam izgubio.
Nisam romantična, ne
Neko
me upitao da li sam romantična. Rekoh da nisam, jer jedino znam izreći
klišeje pa ću radije šutjeti. Cvijeće, zvijezde, svijeće...i to mi je
nekako sranje. Ja bih voljela na put bez odredišta i cilja, sa sprženim
putnim pjesmama i spavanjem u mjestima sa smješnim imenima. Da nas budi
sunce u zoru, na nekoj planini, dolini ili moru. Da ti napravim kino u
gradu gdje ga nema, da nazovem par prij
atelja
i uzmem platno, projektor, odijelo, film i kokice. Da imaš privatnu
projekciju, gdje god ti se bude htjelo. Da me ugledaš pod prozorom kad
misliš da me više nema, kako mirno sjedim i satima te čekam. Da smo jači
od vjetra, kiše, sunca i snijega. Da znaš da imam svaki dijelić našeg
svijeta, kamenčić, kartu, papir čokoladu..da su mi pomagači ljestve,
kanapi, štule i daske pa ne postoji način da ne dođem do tebe. Da te
iznenađuju ludosti, a ne upakirani pokloni, a kad te i ukrasni papir
dočeka, to neće biti obična kupovina. Nego stvar koja te potpuno
obuzima, ona potajna i skrivena želja. I sve to bez planiranja, bez
razmišljanja, samo spontanost..koju pokrećeš ti. Nisam romantična, ne.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)