srijeda, 21. studenoga 2012.

Nisam romantična, ne

Neko me upitao da li sam romantična. Rekoh da nisam, jer jedino znam izreći klišeje pa ću radije šutjeti. Cvijeće, zvijezde, svijeće...i to mi je nekako sranje. Ja bih voljela na put bez odredišta i cilja, sa sprženim putnim pjesmama i spavanjem u mjestima sa smješnim imenima. Da nas budi sunce u zoru, na nekoj planini, dolini ili moru. Da ti napravim kino u gradu gdje ga nema, da nazovem par prij
atelja i uzmem platno, projektor, odijelo, film i kokice. Da imaš privatnu projekciju, gdje god ti se bude htjelo. Da me ugledaš pod prozorom kad misliš da me više nema, kako mirno sjedim i satima te čekam. Da smo jači od vjetra, kiše, sunca i snijega. Da znaš da imam svaki dijelić našeg svijeta, kamenčić, kartu, papir čokoladu..da su mi pomagači ljestve, kanapi, štule i daske pa ne postoji način da ne dođem do tebe. Da te iznenađuju ludosti, a ne upakirani pokloni, a kad te i ukrasni papir dočeka, to neće biti obična kupovina. Nego stvar koja te potpuno obuzima, ona potajna i skrivena želja. I sve to bez planiranja, bez razmišljanja, samo spontanost..koju pokrećeš ti. Nisam romantična, ne.

Zimi lakše sakriješ nesretnu ljubav

Zimi lakše sakriješ nesretnu ljubav. Šmrcneš i kažeš, da si prehlađen.

Besmisleno je !!!!

♥ ♥ ♥ Besmisleno je: – Mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn. – Odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario. Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan. – Okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio. – Ne vjerovati u ljubav jer ti je neko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav. – Odbaciti svaku mogućnost da budeš srećan jer nisi uspio u prvom pokušaju.♥ ♥ ♥

Ne gledaj puno u svoju prošlost

"Ne gledaj puno u svoju prošlost. Tamo uvijek ima nekih rana koje uvijek iznova zabole. Ne preturaj puno po uspomenama, pogotovo ne po onim koje si tamo sam smjestio. Najteže su one kojih se odreknemo jer moramo, onako, preko volje, a ne jer želimo. One uvijek bole, svaki dan, svaki trenutak i ne prestaju. Zato ih ne diraj,ne otežavaj sebi.''


Nedostaješ mi

"Nedostaješ mi, čovječe! Nedostaje mi onaj tvoj zagrljaj ' da pucaju kosti', zamišljeni pogled dok pališ cigaretu. Sve naše gluposti, usputne priče i tvoje nerviranje kad kažem da ću jednog dana sve ostaviti i daleko otići... Otišla sam, vidiš, ali ništa nisam dobila. Nedostaje mi toliko stvari. A najviše mi nedostaješ ti, da me voliš."

Pusti me da te zaboravim

Ej, ćao. Želim ti kažem par stvari. Jako si me povrijedio, i mislila sam da će se sve promijeniti, da ćeš biti bolji, da će se sve srediti. Nadala sam se, pred spavanje sam molila Boga da sutra budemo zajedno. A svako jutro mi je ubijalo tu nadu, ali ja sam nastavila idalje da se nadam, nisam htjela odustati. Prolazili su dani, nismo se čuli. Gledao si druge, druge su ti bile bitnije, poslije svih onih  priča da sam samo ja u tvojoj glavi, da sam samo ja bitna.
Nisam očekivala to od tebe, stvarno. Možda to tako treba. Nisam željela nijednog poslije tebe, svi su oni lijepi, svi su oni dobri, ali ja sam željela tebe. Svi su znali za tebe, za nas. Kada god su me pitali što je s nama, samo bih spustila glavu i borila se sa sobom da ne zaplačem. Eh, koliko je samo suza palo pred cijelim gradom, ali nije me sramota. Možda sam kasno shvatila da nisi vrijedan tih suza. Govorili su mi svi da te ne čekam, da se nećeš vratiti, ali ih nisam slušala, govorila sam im kako znam da ćeš se vratiti i da će biti kao prije. Sada, kada je prošlo neko vrijeme, shvatila sam neke stvari. Shvatila sam da ti više nije stalo, da me ne voliš više, da si sve zaboravio za jedan dan, da sam ti postala nebitna. Teško sam se pomirila s tim, ali život čovjeka navikne na sve, pa tako i mene. Ne želim govoriti loše o tebi, niti ću ikada. Možda se sve dogodilo prebrzo, možda bez razmišljanja ali vrijeme ne možemo vratiti. Poslije svega, ne mrzim te. Ne mogu to, poslije tolike ljubavi ne može mržnja da se stvori. Ali ću jednog dana postati ravnodušna prema tebi i tako će biti najbolje. Ne želim ti loše, nikada ti nisam ni željela. Uvijek sam činila sve da tebi bude dobro. Možda je sve bilo uzalud. Znam, proćiće ih još mnogo kroz naše živote. I za kraj, želim ti sve najbolje, ako me se ikada sjetiš, ne zovi me, pusti me da te zaboravim !!!

Da, takav je on

Postoji mnogo muškaraca, ali je samo jedan koji zna da uljepša svaki trenutak mog života i koji me nasmije iako mi nije do toga. Da, takav je on.