utorak, 20. studenoga 2012.

Bila mu je vjerna

Bila mu je vjerna.

۰ Voljela ga.

۰ Trudila se.

۰ Borila se.

۰ Razumjela ga.

۰ Trpjela svašta.

۰ Nikad mu nije prigovarala.

۰ Nije se ljutila kad ga nije bilo.

۰ Čuvala ga.

۰ Htjela ga usrećiti . ♥

۰Na kraju je ostavio.

ponedjeljak, 19. studenoga 2012.

Prepusti se životu da te vodi i ljubi iskreno sa srcem

Moje usne neće te otrovati, ako ćeš ih ljubiti.
Moje tijelo neće te začarati, ako češ ga dirati
Moje srce neće te prevariti, ako ćeš ga voljeti.
Moje oči neće te rastužiti, ako ćeš ih gledati.

Moje riječi neće te zavesti, ako ćeš ih slušati.
Ne želim te povrijediti
Neću te slomiti
Ne mogu te osramotiti.
Ako ne vjeruješ sebi, ne vjeruješ ni drugima,
Ako se bojiš ljubiti, bojiš se i voljeti.
Ako se bojiš voljeti, kako uopće živiš.
Pa što onda ako će te moje usne otrovati
tijelo začarati
srce prevariti
oči rastužiti
riječi zavesti
Sve se to može dogoditi.
Sve se to nikada nije dogodilo.
Sve to nije bitno.
Ali sve to je život.
Sve je to dio čarolije biti voljen
biti sretan
biti tužan
biti sam
biti živ.
Prepusti se životu da te vodi i ljubi iskreno sa srcem
Uzmi ono što ti život daje i pusti ga da ide svojim tokom.

Sudbina

Daleko si... Udaljen samo nekoliko kilometara, par minuta one tvoje lude vožnje autom, ali svejedno daleko. Udaljen tisućama razloga, pogrešnih ljudi, loših odluka. A to je više d tisuću kilometara. To razdvaja zauvijek!!!  To je sudbina.


A mi smo se voljeli

A mi smo se voljeli, jesmo zaista. Ne trebamo nikome dokazívati koliko. Pričajte sta želite. Bilo je dovoljno da znamo ona i ja koji smo se u svim danima s ponosom nazivali "MI". I ne želim osvetu jer mi više nije samo poznanica, nije ni prijateljica a ni ljubav. Sada je posebna osoba koja ima sve tri uloge.

Dotakla bih te

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem

snovima lutaš

tražeći ljubav,

našla bih te,

dotakla bih te,

kao tada...

Da samo mogu da doletim,

uzalud pruzam

uvela krila

ovo nebo

ne razumije sreću.

Dotakla bih te

kao želja;

znam da me želiš

i da me pratiš

nekim mislima

kad nikog nema

da te utješim.

U tom trenu

na nekom drugom

kraju čežnje

ja sam sama.

A dotakla bih te

kao san,

da smirim ti uzdah,

da začaram ti usne

i umirim te rukama

tražeći samo

da me čvrsto stegneš,

da mi samo kažeš

da sve prošlo je.

Dotakla bih te

kao miris

kad ideš poljem,

kad u njemu nađeš

neki mali svijet.

I onda

kad sve nestane,

još uvijek osjećaš

miris poljskog cvijeća,

još uvijek si tamo

još uvijek me pratiš...

Dotakla sam te

svojim riječima

al nije to sve,

ne, nije još kraj,

još uvijek čekam te...

Osjećaj sigurnosti

Ponekad ne možemo riječima opisati koliko nam neko nedostaje, dovoljan je jedan zagrljaj i tada sve nestaje. Sve što je boljelo u toj toplini zagrljaja - prestaje. To je onaj dobro poznati osjećaj sigurnosti.


KRAJ

Priznaj da je došlo svemu kraj, volim te jos uvjek al' ćutim znaj pokušat ću bar malo bez tebe, a ti se prisjeti nekad na mene...Kako nam je bio prvi dan i kako dobrom nije došao kraj ja pamtim sve sto je lijepo a ti si zbog svega kriva znaj ..Tebi nek' ostane najgore, ja nosim sve sto je najbolje, to sto te volim krivo mi je izgubio sam život zbog tebe...Put do kraja sama nastavi, osveti se meni i odlazi, sve što mi treba sada nestaje...sad ili nikada zaboravi na sve pogriješio sam jednom ali više ne...suzu nemoj, više lažnu mala pustiti...grijeh u svojoj duši sama nanosiš i nikad te nisam lagao, dusu ti dao i propao samo jedno mi je ostalo ..samo uspomena zbog koje sam nestao...