utorak, 13. studenoga 2012.
Šta najviše voliš kod nje
Šta najviše voliš kod nje?
-Razmišljao sam dugo. Utonuo sam u misli, toliko sam postao
odsutan da je na trenutak pomislio da neću da odgovorim. Al’ ja stvarno kod nje sve volim. Volim njen glas. Volim način na koji imitira mene i moje pogube, volim je kada se ljuti. Posebno kada se ljuti. Način na koji priča, izraz lica poslije pročitane neke patetične rečenice koja je razneži…Ali…
Najviše od svega volim njen osmijeh.
-Razmišljao sam dugo. Utonuo sam u misli, toliko sam postao
odsutan da je na trenutak pomislio da neću da odgovorim. Al’ ja stvarno kod nje sve volim. Volim njen glas. Volim način na koji imitira mene i moje pogube, volim je kada se ljuti. Posebno kada se ljuti. Način na koji priča, izraz lica poslije pročitane neke patetične rečenice koja je razneži…Ali…
Najviše od svega volim njen osmijeh.
Zašto?
-Zašto? Zato što u meni probudi sve najbolje. Eto zato. Ali, on je
jedan sitničar koji traži objašnjenje i koji za sve mora da pronađe
razlog.
Je l’ te čini srećnim?
Čini me i više nego srećnim. Čini me najzadovoljnijim čovjekom u univerzumu. Posebno ako je namenjen meni. Samo meni.
Ona zaista ima najlepši osmijeh na svijetu. Očaravajuć je. Nekada sam znao da budem razlog za taj osmijeh. Sada sam razlog za namršetno lice i izbjegavanje.
Zbog čega tako misliš?
Zbog toga što kada izgubiš jedinu osobu koja je znala da te podigne i da ti ubrizga svakog dana dozu samopuzdanja, shvatiš koliki si kreten zapravo ispdao. I koliko si puta pogrešio.
Je l’ te čini srećnim?
Čini me i više nego srećnim. Čini me najzadovoljnijim čovjekom u univerzumu. Posebno ako je namenjen meni. Samo meni.
Ona zaista ima najlepši osmijeh na svijetu. Očaravajuć je. Nekada sam znao da budem razlog za taj osmijeh. Sada sam razlog za namršetno lice i izbjegavanje.
Zbog čega tako misliš?
Zbog toga što kada izgubiš jedinu osobu koja je znala da te podigne i da ti ubrizga svakog dana dozu samopuzdanja, shvatiš koliki si kreten zapravo ispdao. I koliko si puta pogrešio.
Volim te
Koliko god se trudila,ne vidiš me,ne čuješ i
ne osjećaš. Pitam se zašto predrasude moraju biti moja prepreka u
ostvarenju ciljeva. Volim te. Previše. Godine koje prave razliku između
nas ne pitaju me da li ću moći zaboraviti, niti da li ću ikada proći
pokraj tebe a da ne zastanem na tren samo da bih osjetila tvoj miris i
tvoje prisustvo. Zrelost ne pita za godine. Znam da ću možda biti još
samo jedna u nizu klinka koja želi ono nemoguće, sa sanja noćima o tome.
Možda nekada poželiš u meni vidjeti djevojku koja je mnogo prošla, koja
svoje godine ne gleda kao činjenicu da je zaista mlada, te kojoj su
čežnja za tobom i nemir u duši jedini prijatelji.. ♥
Bojim se
Bojim se vremena prijatelju.
Bojim se da će mi nju izbrisati iz srca i misli.
A nju ne želim i ne smijem zaboraviti.
Bojim se da će mi nju izbrisati iz srca i misli.
A nju ne želim i ne smijem zaboraviti.
Bila mi je sve što ni jedna nije mogla do sad, razumjela me onda kad ni sam nisam znao šta hoću i ko sam.Voljela me na onaj svoj naivni način, nasmijavala me onda kad bi izgubio svaku želju za životom
Tad nisam znao šta imam. Boli me sve i jedna bol i suza koju sam joj nanio nije zaslužila.
Bila je sa najgorim u pogrešno vrijeme. Sad kad je otišla shvaćam svoju glupavu glavu.
Nisam znao voljeti nikog pa ni sebe, nisam znao osjećati one najvrijednije i najljepše osjećaje LJUBAV, ljubav koju je samo ona znala dati.
Boli prijatelju više nego ikad prije.
ponedjeljak, 12. studenoga 2012.
Da li je ljubav vrijedna života mog
"Tebi posvecujem ovo pismo, pisano sa više
nježnosti nego sto je zvijezda na nebu, i sa više
ljubavi nego što je školjki u moru. Tebi poklanjam
dugu moga srca, u koju si ti uvela boje i
svijetlost. Približila si ljepote ovozemaljskog
svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim
osmijehom tonule bi moje brige poput tonećeg broda
u hladnim zagrljajima oceana. Kroz moje tijelo i
srce zasjalo bi sunce, ogledajuci se u dubokom
jezeru tvojih očiju. Ti mi pružaš ruke, a ni ne
znaš koliko mi to znači. U tvom se naručju osjećam
poput Boga, kojem nijedan
čovjek na svijetu nije
ravan. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji
suđena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam
trenutka kada sam prvi put ugledao tvoje oči.
Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem..
Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći
zelenih jezera, tvojih očiju. U mom srcu uvijek će
biti mjesta za tebe."
srijeda, 16. svibnja 2012.
stihovi (copy/paste)
Dosta sam sve prosla.
bila na vrhu srece,
padala do dna,
voljela bez razuma,
bila na granici stradanja.
Volim te jos uvijek,
ali to nije ono sto je bilo,
ti mene nisi nikad volio.
Nije ti se sa mnom posrecilo.
I dugo sam tugovala
provela noci placuci,
prijateljicama se jadala
na ramenu im jecajuci.
Zasto sad kad mislim da te ne volim vise,
zasto mi sudbina i dalje crno pise?!?!
Trebala bih biti sretna i poletna,
spremna za nove ljubavi i nadanja.
Al' mene jos uvijek nesto u grudima steze,
jos me uvijek nesto snazno za tebe veze.
Lazem li samu sebe,
da ove suze nisu za tebe?
Lazem druge,lazem tebe,
al' znam da je najteze lagati sebe!!!
Zalim otici, nestati, ispariti,
zalim sve svoje zelje pokopati.
Da nema me vise,
da se moje ime izbrise,
jer cemu da zivim kad nemam srece,
cemu da zivim kad mi je dosta boli
cemu da zivim kad me ti ne volsi????!!!!
Znala sam o tebi,
znala sve,
pala ti na grdi ledene
tamo samo kamen kuca
tu gde ljubis koza puca.
Znala sve i na sve pristala
samo jednom sam zablistala.
Nije ljubav sve sto vidis,
zato PAZI KOME ZAVIDIS.
Neka nas ne rastave,
godine
sto dolaze
SAMO PRVE LJUBAVI
NIKADA NE PROLAZE!
One koje volimo cesto izgubimo
retko ili nikad se ne zaljubimo
sve sto posle dodje
begstvo je od krize
SAMO JEDNOM SE VOLI
OSTALO SU REPRIZE!!!!
Ako te neka druga gleda, reci joj i ona me tako gledala.
Ako te poljubi reci joj i ona je to jako zelela.
Ako ti sjedne u krilo reci joj i ona je to sanjala.
Ako ti kaze VOLIM Te reci joj i ona me voljela,
mnogo vise od tebe, ali to nije govorila!!!!
Ne okreci glavu kad me vidis,i ne gledaj me kao neznanog
gosta. Nasmjesi se bar zbog proslosti nase,od osobe koju volim i
osmeh je dosta...
Nije mi do tebe stalo,i ne trepnem kad to kazem,a u sebi cujem
glas-Mili Boze kako lazem!A jesam te jesam,jesam voljala i nisam
te nisam jos preboljela i opet bih tebi dala sve samo da si kraj
mene!!
Nije mi dobro,svakim danom mi je sve gore,vrati mi Boze,ono sto
je nekad bilo moja!!!!!
Volim te jos,ako prije mislim na NAS!
ZA SVAKOM KURVOM NEKO PATI
TI SI PRVI KOJI PATI ZBOG
MENE!!!!!!!!!!!!
KAZES DA SAM KUCKA, KAO DA JE
TU NESTO LOSE???
subota, 28. travnja 2012.
"DVOJE MLADIH"
Dvoje mladih su se zavoljeli i odlučili da se vjenčaju, javili svojima i počeli sa pripremama za vjenčanje. Nekoliko dana prije vjenčanja djevojka je pretrpjela saobraćajnu nesreću, dobila teške povrijede a najviše na njenom licu, sva ona ljepota je nestala. Sa velikim bolom u duši ona je nazvala svog vjerenika i rekla mu da ne želi da se vjenčaju .Rekla je da on zasluzuje bolju od nje da će ona cijelog života ostati sa svojim unakaženim licem.. Nakon dvije sedmice djevojka dobija poruku od njega.
- ''Zapravo ja sam taj koji te ne zaslužuje i ja sam unakažen , jer je unakažen moj vid , ljekar mi je saopštio gorku vijest da ću za nekoliko dana skroz oslijepiti , pa ako moja ponuda jos uvijek važi - Udaj se za mene.''
Ona je odmah prihvatila svog voljenog vjerenika čim je pročitala poruku. Ubrzo zatim oni su se vjenčali i i muž je izgubio vid.. Bez obzira na sve oni su dvadeset godina živjeli srećnim životom ona je svom mužu postala svijetlost njegovih očiju, voljela ga i pazila sa toliko ljubavi. Njihova ljubav im je obasjala put i u najtamnijem tunelu života. Nakon dvadeset godina braka žena se teško razboli i preseli se sa velikim bolom što će svoga supruga ostaviti u takvom stanju.. Toga dana, dana njenog odlazka on otvori svoje oči i svi su se čudili. I reče :
- '' Ja nisam bio slijep, lagao sam da njoj ne bi bilo teško sto ću je svakog dana gledati takvu, znam da mi ne bi vjerovala da sam je volio takvu jer sam volio ljepotu njene duše."
- ''Zapravo ja sam taj koji te ne zaslužuje i ja sam unakažen , jer je unakažen moj vid , ljekar mi je saopštio gorku vijest da ću za nekoliko dana skroz oslijepiti , pa ako moja ponuda jos uvijek važi - Udaj se za mene.''
Ona je odmah prihvatila svog voljenog vjerenika čim je pročitala poruku. Ubrzo zatim oni su se vjenčali i i muž je izgubio vid.. Bez obzira na sve oni su dvadeset godina živjeli srećnim životom ona je svom mužu postala svijetlost njegovih očiju, voljela ga i pazila sa toliko ljubavi. Njihova ljubav im je obasjala put i u najtamnijem tunelu života. Nakon dvadeset godina braka žena se teško razboli i preseli se sa velikim bolom što će svoga supruga ostaviti u takvom stanju.. Toga dana, dana njenog odlazka on otvori svoje oči i svi su se čudili. I reče :
- '' Ja nisam bio slijep, lagao sam da njoj ne bi bilo teško sto ću je svakog dana gledati takvu, znam da mi ne bi vjerovala da sam je volio takvu jer sam volio ljepotu njene duše."
Pretplati se na:
Postovi (Atom)